Ukupno: 330 rezultata pronađeno.
Stranica 9 od 17
U četvrtfinalu Općinske nogometne lige 2021 za seniore sastaju se Sarajlije i Letka/Vedašić
3. kolovoza 2021. godine
U četvrtfinalu Općinske nogometne lige 2021 za seniore sastaju se Sarajlije i Letka/Vedašić
Seniori Općinske nogometne lige završili su natjecanje po grupama.
U četvrtfinalu Općinske nogometne lige u Tomislavgradu igrat će sljedeće seniorske ekipe:
Sarajlije – Letka/Vedašić
Brišnik – Roško Polje
Stipanići – Mesihovina
Crvenice – Kolo
Utakmice četvrtfinala planirane su za 8. i 9. kolovoza.
Rezultati današnjih utakmica Općinske nogometne lige za seniore:
Mrkodol – Prisoje 3:0
1:0 Marko Vučur
2:0 Marko Vučur
3:0 Ante Pokrajčić
Mesihovina – Crvenice 1:2
1:0 Lovre Petrović
1:1 Karlo Grgić
1:2 Marko Zorić
Stipanići – Kongora 3:0
1:0 Branimir Šiško
2:0 Ivan Petrović
3:0 Branimir Šiško
Izvor: NK Tomislav
Groblje Sarajlije i Kuk Juriči spojeno na vodoopskrbni sustav
31.03.2022.godine
Djelatnici Javnog komunalnog poduzeća Tomislavgrad spojili su groblje Sarajlije i Kuk Juriči na vodoopskrbni sustav. Mrtvačnica na groblju je ovim radovima spojena na vodoopskrbni sustav. U planu je postavljanje grobne česme na groblju, a po mogućnosti će se postaviti još nekoliko česmi kako bi se njihovim položajem pokrile sve potrebe opskrbe pojedinih grobnih polja. Položaj prve planirane česme na groblju je onaj kod mrtvačnice i kapele. Vodoopskrbni vodovi položili su se na stazi koja vodi od starog ulaza u groblje prema mrtvačnici, a na dijelu postojećeg groblja unutar pojasa planirane grobne staze. Sve grobne česme biti će spojene su na vodoopskrbnu mrežu na zapadnom dijelu obuhvata groblja (cesti koja vodi prema naselju Kuk). Radi smanjenja utroška vode predlaže se koristiti slavine sa potiskivačem, kojim bi se regulirao najveći dotok vode. Vrijednost ovih radova procijenjen je na 3074,81 KM.
Mom zavičaju
- Mom zavičaju -
Sva svoja svitanja
što se rodiše iza Ljubuše,
sva podneva iznad polja duvanjskoga,
sve zalaske i sutone iza Tušnice,
sve utkah u sebe.
Sve brazde zaorane,
što ucrtaše mi bore na lice
i vijugavo korito Šujice,
što kao arterija teče kroz mene,
sve sam.
Izdigoh se kao kamena
gradina ilira iznad sela.
Bdijem neprospavanom noći.
I nigdje mi srce nenađe mira,
jer ostade duh moj tu da počiva,
baš kao i grob djeda moga,
zauvijek.
Vabec.
08. srpnja 2020. godine
Mašiću pripala naklonost navijača
04. kolovoza 2021. godine
Mašiću pripala naklonost navijača
Navijači su donijeli odluku i svojim glasovima podržali veznog igrača Iliju Mašića u izboru najboljeg igrača NK Široki Brijeg u domaćem remiju (0:0) protiv FK Radnik Bijeljina u 3. kolu m:tel Premijer lige BiH.
Čestitke, Ilija!
Izvor: NK Široki Brijeg
Groblje u Sarajlijama spojeno na vodoopskrbni sustav
08. travnja 2022.godine
Groblje u Sarajlijama spojeno na vodoopskrbni sustav
Djelatnici Javnog komunalnog poduzeća Tomislavgrad spojili su groblje Sarajlije i Kuk Juriči na vodoopskrbni sustav. Mrtvačnica na groblju je ovim radovima spojena na vodoopskrbni sustav. U planu je postavljanje grobne česme na groblju, a po mogućnosti će se postaviti još nekoliko česmi kako bi se njihovim položajem pokrile sve potrebe opskrbe pojedinih grobnih polja. Položaj prve planirane česme na groblju je onaj kod mrtvačnice i kapelice. Vodoopskrbni vodovi položili su se na budućoj stazi koja vodi od starog ulaza u groblje prema mrtvačnici, a na dijelu postojećeg groblja unutar pojasa buduće grobne staze. Sve grobne česme biti će spojene su na vodoopskrbnu mrežu na zapadnom dijelu obuhvata groblja (cesti koja vodi prema naselju Kuk). Radi smanjenja utroška vode predlaže se koristiti slavine sa potiskivačem, kojim bi se regulirao najveći dotok vode. Vrijednost spomenutih radova iznosi 3074,81 KM.
Rezultati utakmica Općinske nogometne lige za seniore i veterane
01. kolovoza 2021. godine
Rezultati utakmica Općinske nogometne lige za seniore i veterane
Rezultati utakmica Općinske nogometne lige u Tomislavgradu za seniore odigranih 31. srpnja:
Crvenice – Prisoje 2:0
Sarajlije – Roško Polje 1:0
Eminovo Selo/Buhovo – Jošanica/Podgaj 2:1
Sarajlije je u utakmici protiv Roškog Polja bila bolja momčad tijekom cijelog susreta. Pobjednički gol za Sarajlije postigao je Ivan Budimir - Mići.
U nedjelju, 01. kolovoza odigrane su prve utakmice veteranskog turnira ovogodišnje Općinske nogometne lige. Četvrta utakmica večerašnjeg programa nije odigrana jer se igrači Bukovice nisu pojavili na terenu. U nastavku pogledajte rezultate i strijelce.
19:00 Kongora – Mrkodol 5:1
Strijelci:
1:0 autogol
2:0 M. Mašić
3:0 P. Ivić
4:0 M. Kukavica
5:0 A. Jolić
5:1 A. Pokrajčić
19:50 Omolje/Seonica – Vedašić 2:1
Strijelci:
1:0 I. Bagarić
1:1 T. Bokanović
2:1 B. Boća
20:40 Kuk/Sarajlije – Borčani 5:1
1:0 T. Jurič
2:0 I. Mašić
3:0 T. Jurič
3:1 M. Špikić
5:0 T. Jurič
5:1 D. Jurič
21:30 Brišnik-Bukovica 3:0 (bb)
Susret u Tomislavgradu
16. siječnja 2021.godine
Susret u Tomislavgradu
Kad je u Tomislavgradu, Zdravko Mamić rado će popiti kavu u nekom od ovdašnjih ugostiteljskih objekata, te se susresti sa starim znancima, prijateljima, kolegama i Dinamovim poklonicima. Naš Pere, brat Ivana Krstanovića Pope svakako je jedan od njih. Susret uz kavicu morao se ovjekovječiti i fotografijom.
– Ljudi su se uvijek družili, a i dres je tu – kaže zadovoljno Pere. Neka i ova fotografija ostane za uspomenu…
Općinska nogometna liga: Branitelji naslova pobjedili Eminovo Selo
27. srpnja 2021. godine
Općinska nogometna liga: Branitelji naslova pobjedili Eminovo Selo
Na stadionu HNK Tomislava u sklopu Općinske nogometne lige za seniore, branitelji naslova, naša ekipa Sarajlija pobjedila je ekipu Eminovo Selo/Buhovo rezultatom 3:1.
Strijelci za našu ekipu su bili: 1:0 Stojan Sladoja, 2:0 Filip Križanac, 3:0 Tomislav Miškić, dok je za suparničku momčad, za rezultat 3:1 gol postigao Ivan Jurič.
Osim ove utakmice danas su odigrane i preostale dvije utakmice. Evo i rezultata:
Kolo – Kongora 5:0
Crvenice – Mrkodol 1:0
Sljedeće utakmice ONL na rasporedu su u četvrtak 29. srpnja kada će igrati:
16:30 Mokronoge/Lug – Vedašić/Letka
17:40 Brišnik – MZ Sjever/Mokronoge
18:50 Roško Polje – Jošanica/Podgaj
Izvor: HNK Tomislav
U Sarajlijama ubijen poskok
17. prosinca 2020. godine
U Sarajlijama ubijen poskok
Poskok je najotrovnija i najopasnija europska zmija iz obitelji ljutica. Ugriz poskoka za ljude može biti smrtonosan. Njegov otrov se pretežno sastoji od hemotoksičnih tvari, koje zgrušavaju krv i izazivaju šok.
Poskoci se većinom pojavljuju u toplijem ljetnom razdoblju, dok zimi spavaju zimski san. Stoga je pravo čudo da je ova zmija ubijena u sred mjeseca prosinca. Širina lopate na slici iznosi 25 cm, a vi sami procjenite koliko je zmija bila dugačka.
Dečko iz Sarajlija u dresu vatrenih oduševio i dosanjao svoj gol za Hrvatsku u 90. minuti protiv Španjolske
28. lipnja 2021.
Dečko iz Sarajlija u dresu vatrenih oduševio i dosanjao svoj gol za Hrvatsku u 90. minuti protiv Španjolske
Hrvatska nogometna reprezentacija svoj je nastup na ovogodišnjem Euru okončala porazom od Španjolske u osmini finala nakon produžetaka 3:5 (1:1, 3:3) u dvoboju igranom u Kopenhagenu.
Nakon nevjerojatne drame i brojnih obrata, Furija je nakon produžetaka slomila Vatrene izborivši plasman u četvrtfinale.
Bila je to "luda" utakmica u kojoj su Vatreni poveli, Furija je uzvratila s tri gola u nizu, da bi Hrvatska golovima u 85. minuti i drugoj minuti sučeve nadoknade uspjela izboriti produžetak. Nažalost, u dodatnih pola sata Španjolska je zabila dva gola za konačnih 5:3.
Hrvatska je povela u 20. minuti nakon nevjerojatnog autogola koji je na kraju pripisan Pedriju, iako je vratar Unai Simon bio krivac za gol, izjednačio je Sarabia u 38. minuti, Furija je preokrenula rezultat u 57. minuti preko Azpilicuete, a Španjolci su u 77. minuti poveli 3:1 golom Ferrana Torresa.
Tračak nade svjetskim doprvacima vratio je Mislav Oršić u 85. minuti, a ludilo na Parken stadionu izazvao je Mario Pašalić izjednačivši u drugoj minuti sudačke nadoknade na 3:3. Nažalost, Španjolci su se vratili u vodstvo u 100. minuti golom Alvara Morate, a samo tri minute kasnije Mikel Oyarzabal je zabio za 5:3 i plasman Španjolske u četvrtfinale Eura.
Španjolska je dominirala gotovo 80 minuta, imala loptu u svom posjedu dvije trećine vremena, vodila sa 3:1 i činilo se kako će ostvariti uvjerljivu pobjedu, no Hrvatska je u samoj završnici drugog poluvremena zaigrala na sve ili ništa te se s dva gola uspjela vratiti i izboriti produžetak.
Od samoga početka dvoboja Španjolska je zagospodarila terenom, njezini pokretljivi vezni igrači nametnuli su se hrvatskoj vezi te je taj pritisak donio nekoliko odličih prilika i samo neefikasnost španjolskih napadača te odlične reakcije Livakovića na hrvatskim vratima zadržale su rezultat na početnih 0:0 u prvih 20-ak minuta.
U 13. minuti pokušao je iskosa sa 10-ak metara Sarabia no pogodio je vanjski dio mreže, samo tri minute potom Pedri se ubacio između hrvatskih linija i ubacio idealnu loptu u kazneni prostor za Kokea koji je izbio sam pred Livakovića, ali hrvatska 'jedinica' se istaknula sjajnom obranom nogom. Treću veliku priliku za Španjolsku u kratkom razdoblju zapucao je Morata u 19. minuti, Ferran Torres odlično je ubacio s desnog krila na glavu Morate, ali španjolski centarfor obogatio je svoju kolekciju velikih promašaja na ovom Euru, njegov pokušaj s pet metara pogodio je Vidu.
Hrvatska je povela minutu potom i to potpuno u suprotnosti s događajima na travnjaku. Španjolci su kontrolirali posjed na svojoj polovici terena, nijedan hrvatski igrač nije bio niti blizu lopti, a tada se Pedri odlučio gotovo sa sredine igrališta vratiti loptu vrataru Simonu. Ovaj je nije uspio prihvatiti, lopta mu je pobjegla preko noge i završila u golu. Iako je najveći krivac za taj gol upravo Simon, on je pripisan Pedriju.
Taj je pogodak na neko vrijeme promijenio stanje na terenu, Hrvatska je napala šokiranu Španjolsku, stvorila dvije dobre situacije, ali nije uspjela i povećati vodstvo. Prvo je Vlašić u 25. minuti utrčao u španjolski kazneni prostor, othrvao se pritisku Garcije, uputio udarac no u vanjski dio mreže. Samo minutu potom pokušao je i Kovačić sa 20-ak metara, ali njegov pokušaj završio je preko grede.
Španjolska je do zasluženog izjednačenja stigla u 38. minuti kada je iskoristila iznenadni izlazak Rebića s terena. Pedri se ubacio u hrvatski kazneni prostor, vratio loptu za Gayu čiji je prvi pokušaj blokirao Modrić, no lopta se vratila do Gaye koji je još jednom ppokušao s vrha kaznenog prostora, taj je udarac obranio Livaković, no lopta se odbila na nogu Sarabije koji ju je neobranjivo zakucao pod gredu.
Početkom drugog poluvremena Španjolska je povela iz svoje prve opasne akcije. Pedri je u 57. minuti donio loptu u opasnu zonu, proigrao Torresa na lijevom krilu, uslijedio je novi odličan ubačaj u peterac, a tamo je Azpilicueta nadskočio Gvardiola i postigao svoj prvi pogodak za reprezentaciju.
Tek kada je pala u zaostatak, Hrvatska je poduzela određeni rizik u igri i u 67. minuti je bila vrlo blizu poravnanja. Modrić je odigrao za Vlašića koji se sjurio po lijevoj strani do gol-aut linije i zatim povratnom loptom pronašao Gvardiola na 10-ak metara od vratara. Vrlo dobar udarac našeg najmlađeg igrača u bliži kut Simon je ipak uspio zaustaviti.
Ulazak Brekala umjesto Juranovića označio je potpuno otvaranje Hrvatske, a kazna je stigla ekspresno. Pau Torres je dugom dijagonalom pronašao Ferrana Torresa koji je promijenio stranu i utrčao s desnog krila u kazneni prostor, Gvardiol je kasnio u reakciji pa je odlični napadač Manchester Cityja rutinski svladao Livakovića.
Izbornik Dalić je nakon primljenog trećeg pogotka u igru ubacio Pašalića i Budimira koji su mu uzvratili odličnim predstavama koje su odvele susret u produžetak, ali ne nažalost i preokret.
Mogla je Španjolska povećati svoju prednost u 84. minuti preko bivšeg igrača Dinama Olma, no njegov pokušaj loba "pročitao" je Livaković da bi samo minutu potom Hrvatska smanjila na 2:3. Najveći dio posla odradio je kapetan Modrić koji je prošao po desnoj strani, utrčao u peterac uz gol-aut liniju i zatim poslao loptu pred sam gol. Pokušaj Pašalića s dva metra Španjolci su uspjeli blokirati, ali ne i Oršića koji je odbijanac ipak uspio gurnuti preko linije.
Pogodak Oršića dao je novu snagu hrvatskim igračima koji su svim silama navalili na grogirane Španjolce te je u drugoj minuti sudačke nadoknade stigla i nagrada. Oršić je dobio loptu na lijevom krilu, ubacio na peterac gdje je iz drugog plana natrčao Pašalić i glavom neobranjivo zatresao mrežu iza Simona.
Mogla je Hrvatska i povesti u drugoj minuti produžetka no pokušaj Oršića s vrha kaznenog prostora prohujao je preko grede. Novu sjajnu priliku za Vatrene u 96. minuti imao je Kramarić, Oršić je prošao po lijevoj strani, ubacio u peterac, Španjolci nisu uspjeli dobro raščistiti te je Kramarić dobio priliku za udarac sa 10-ak metara, ali Simon se istaknuo vrhunskom reakcijom.
Kazna za taj promašaj stigla je u 100. minuti. Olmo je ubacio s desnog boka, Brekalo je pogrešno procijenio let lopte koja ga je preskočila i stigla do Morate koji je imao vremena i primiriti ju prije no što je svladao Livakovića. Samo tri minute potom Olmo je još jednom pobjegao po desnoj strani, vidio utrčavanje Oyarzabala kojega je Brekalo "zaboravio", a napadaču takvog kalibra nije trebalo više za povećanje španjolske prednosti.
Posljednju priliku za povratak u dvoboj propustio je Budimir u 106. minuti, nakon odlične lopte Pašalića Budimir je imao priliku sa 15-ak metara no nije bio precizan. Potom je ponestalo i snage kod hrvatskih reprezentativaca koji više nisu uspijevali ostvariti jači pritisak. U 120. minuti Olmo je imao još jednu veliku priliku za Španjolsku, njegov je pokušaj zaustavila vratnica pa hrvatski poraz ipak nije izražen previsokim rezultatom.
Španjolska će tako u petak u Sankt Peterburgu od 18 sati igrati u četvrtfinalu protiv pobjednika dvoboja Francuska - Švicarska koji počinje u 21 sat, dok je Hrvatska po drugi put zaredom svoj nastup na Euru okončala porazom u osmini finala nakon produžetka. Prije pet godina u Francuskoj Vatreni su izgubili od Portugala 0:1, piše sport.hrt.hr.
HRVATSKA - ŠPANJOLSKA 3:5 (1:1, 3:3)
Kopenhagen. Parken stadion
GLEDATELJA: 25.000
SUDAC: Cakir (Turska)
STRIJELCI: 1:0 Pedri (20-ag), 1:1 Sarabia (38), 1:2 Azpilicueta (57), 1:3 F. Torres (77), 2:3 Oršić (85), 3:3 Pašalić (90+2), 3:4 Morata (100), 3:5 Oyarzabal (103)
HRVATSKA: Livaković - Juranović (Brekalo, 74), Vida, Ćaleta-Car, Gvardiol - Modrić (Ivanušec, 114), Brozović, Kovačić (Budimir, 79) - Vlašić (Pašalić, 79), Rebić (Oršić, 67) - Petković (Kramarić, 46)
ŠPANJOLSKA: Simon - Azpilicueta, E. Garcia (P. Torres, 71), Laporte, Gaya (Alba, 78) - Koke (Fabian Ruiz, 78), Busquets (Rodri, 101), Pedri - F. Torres (Oyarzabal, 88), Morata, Sarabia (Olmo, 71)
Povodom 77. obljetnice stradanja osamdeset troje ubijenih i zapaljenih civila iz duvanjskih sela Luga, Kuka i Letke
Povodom 77. obljetnice stradanja osamdeset troje ubijenih i zapaljenih civila iz duvanjskih sela Luga, Kuka i Letke objavljujemo tekst sljedećeg naslova:
"Zapaljeno i ubijeno osamdeset troje nevinih ljudi"
Vođeni pobudnom mišlju pape Ivana Pavla II.: “Potrebno je da mjesne crkve učine sve da ne prepuste zaboravu spomen onih koji su pretrpjeli mučeništvo”, zamolismo očevidca Stojana Stanića za svjedočenje o osamdeset troje ubijenih i zapaljenih civila iz duvanjskih sela Luga, Kuka i Letke. Na iskaz je rado pristao, a još vitalna osamdesetčetverogodišnjaka s dobrim pamćenjem i zdravljem zatekli smo kako pred kućom priprema drva za ogrjev. O spomenutom masakru nevinih civila u Drugom svjetskom ratu, u obliku razgovora s deset preživjelih svjedoka, pisano je u božićnom broju Naših ognjišta (br. 4–5–6, str. 5-6) još 1971., ali su prešućene neke bitne činjenice o uzrocima i sudionicima zbog straha od zatvaranja autorā i već poznate cenzure tiska tadašnje komunističke vlasti.
Tada dvadesetogodišnji Stojan iz neposredne je blizine svojim očima gledao osvetu ubijanjem i paležom nevinih ljudi i kuća dvaju sela. Stoga smo smatrali da nam vjerodostojno može svjedočiti o tom nemilom događaju. Paklu krvi i plamena izmakao je pukim slučajem i čudom Božjim, da bi nam šezdeset i četiri godine poslije posvjedočio o velikoj tragediji hrvatskoga naroda, koja je dio naše krvave ali slavne povijesti. Ona bi nam svima trebala biti najbolja učiteljica za sadašnjost s poukom za budućnost.
“Ili hrana ili smrt!”
“Zovem se Stojan Stanić, rođen sam 30. lipnja 1923. u selu Lugu pokraj Tomislavgrada u obitelji Tome Stanića i Stane rođ. Smiljanić. Dobro se sjećam jer sam preživio veliku tragediju koja se dogodila u selima Lugu i Kuku. Govorim ispred svih koji su preživjeli jer se i dandanas još uvijek ljudi pitaju tko je to počinio i zašto su te ljude pobili. Većina misli da smo mi bili partizani, ali nismo nego Hrvati. Bio je čist i vedar dan 16. prosinca 1943. ali nad naša sela Lug i Kuk nadvili su se tmurni oblaci od crnoga dima paleži kuća, čak osamdeset troje ubijenih i zapaljenih muškaraca, žena i djece. Iz Luga ih je bilo pedesetero, iz Kuka trideset jedno i dvoje iz Letke. Njemački SS vojnici – krvnici – nisu imali obzira ni prema starijima ni prema ženama i djeci već su sve odreda ubijali. Uzrok je svemu tomu prisutnost tih prokletih partizana, koji su se smjestili nedaleko, iznad našega sela. Na nas su bili ljuti što uz njih nitko nije htio pristati, a da nas nisu pobili Nijemci, mislim da bi to učinili partizani.
Nijemci su bili smješteni na mostu preko rijeke Šujice, 500-600 metara od našega sela, a partizani sjeverno od nas, šest-sedam kilometra prema selima Ravnom i Vukovskom. To su srpska sela i ti su partizani većinom bili Srbi. Bilo je Srba i iz Duvna, ali većinom iz ta dva sela, gdje su tijekom cijelog rata bili smješteni. Partizani su se poslužili varkom kako bi njemačke vojnike naveli da pobiju nas Hrvate, kako bi ljudi ovoga podneblja zamrzili Nijemce i njihovu vojsku, što im je i uspjelo. Iz našega sela nekoliko noći za redom partizani su napadali most na kojem je bila smještena njemačka straža. Još su silom tražili da im se donosi hrana na mjesto koje oni odrede. Za to su nasumce izabirali ljude, tzv. ‘odbornike’, koje bi pokupili iz sela – njih oko četiri-pet – te ih odveli sa sobom. Gore bi im zaprijetili: ‘Ili hrana ili smrt! Ne će vam ostati ništa živo, pa ni ono što još nije rođeno.” Tako bi im zaprijetili da su se ljudi plačući vraćali. Bili smo u muci što činiti jer su Nijemci u selu, a partizani traže hranu.
Živi zapaljeni u staji
Njemačka vojska svaki bi dan patrolirala kroz selo te ispitivala gdje, tko, što i kako radi, iako su za svakoga imali sve podatke i znali gdje se trenutačno nalazi. Partizani bi preko dana pobjegli u svoje baze određujući koliko im se treba donijeti kruha, krumpira, mlijeka, sira, mesa itd. Zahtjevi su bili sve teži jer ni mi sami nismo imali dovoljno hrane za preživljavanje, a kamoli da njima dajemo. Međutim, to je Nijemcima došlo do ušiju, a od koga, ne znamo točno. Samo znamo da smo hranu nosili pod prisilom. Nijemce očito nije zanimalo je li bilo pod prisilom ili dragom voljom. Na osnovu tog podatka optužili su mještane i 16. prosinca 1943. poslali bataljun vojske. Blokirali su sela Kuk i Lug, pokupili sve ljude od petnaest godina naviše. Rekli su im da će biti seoski sastanak i zatvorili ih u štalu Nikole Stanića – Kike. U staji sa sijenom najprije su ih mitraljezima s vrata tukli, ubijali i ubacivali granate. Nije mi poznat točan broj granata, ali su ih sigurno ubacili oko dvadeset do trideset, a nakon svega tu su pojatu zapalili. Kada je vatra došla do žrtava, gdje je bilo živih i ranjenih ljudi kao i onih koji su se kretali, počeli su iz vatre iskakati.
Na sve strane iskaču ljudi koji gore. Za to su vrijeme Nijemci stajali raspoređeni oko kuće i ubijali ih hitcima iz pušaka. Tomu sam događaju očevidac i živi svjedok. Sela su bila opkoljena, a vojska posvuda. Nitko živu glavu nije izvukao jer su ih sve pobili. Neki su vojnici bili iz Banata, a zapovjednici iz Njemačke. Mnogo je vojnika znalo naš jezik, a na kapama su nosili mrtvačke glave. Jedan je od vojnika nosao krošnju slame i bacao je uokolo, drugi je polijevao benzinom, dok je treći palio. Pokupili su muškarce iz sela Mokronoga i namjeravali isto učiniti, ali su iz nepoznatih razloga od toga odustali. Zatim su ih odvezli u zatvor u Mostar. Netko je iz vatre uspio možda otrčati desetak metara, netko pedesetak, a moj brat Jerko uspio je možda najdalje pobjeći. Čak do sela Kuka, ali su ga tamo sustigli i, svladana bolovima, ubili na vratima neke kuće. Možda je dvadesetak ljudi uspjelo iskočiti iz vatre, a koliko ih je gorjelo ranjenih, koji nisu mogli izići, to samo dragi Bog zna. To je za sve nas bila velika i teška tragedija!
Djecu i stare bacali u vatru
Nakon svega toga vojnici su nastavili paliti ostale kuće u selima Lugu i Kuku. U Lugu su od spaljene četrdeset i tri kuće ostale tek četiri cijele. A u Kuku je izgorjelo dvanaest do petnaest kuća. Počeli su ubijati žene, djecu i djevojke. Sve što je bilo živo, ubili su ili zarobili te kasnije prebacili u logor u Mostaru. Uglavnom su to bili Mokronožani, a iz Luga – Luka i Ivan Stanić. Mislim da je ubijeno pet-šest žena, dvije djevojke i nekoliko djece. Neke su se žene sakrile u ‘trapove’ (kućne ostave pod zemljom za skladištenje krumpira), ali su kasnije nađene dvije-tri mrtve. Izgorjele su u trapu skupa s kućom, ali su se tu drugi, poput Ivana Stanića – Ćokana s obitelji, spasili.
Neki su se spasili jer su bili u Duvnu na božićnoj ispovijedi. Jedno je žensko šestomjesečno dijete – Ilka Bariše Stanića – mrtvo pronađeno u pećnici u štednjaku. Teško je objasniti što je namjeravao vojnik koji je dijete stavio u pećnicu. Da mu spasi život ili da ga ispeče? To nitko točno ne zna reći, ali u svakom slučaju, dijete je izgorjelo. Mogu reći još i da su stare nepokretne ljude vojnici donosili pa ih bacali u vatru.Stanovnike koje nisu poubijali, odvezli su u općinske privremene logore u podrumima. Mislim da su trebali biti prebačeni u neki od logora jer su ih u tim podrumima bez hrane i vode držali tri dana i tri noći. Tu su bili smješteni dok nisu ispitali tko su pobijeni ljudi i tko je i zašto naredio masakr.”
Čudom se spasio kao pastir
“Kako je došlo do toga da se ti ljudi vrate kućama? Kad su ih pustili, smjestili su se kod rodbine i prijatelja jer su sve kuće u selu bile spaljene. Pošto je bila zima, pod šatore se nije moglo pa su ljudi morali otići k rodbini ili prijateljima. Ja sam se uspio spasiti jer sam bio pastir pa me vojska prisilila da i ostalu stoku koju su porobili pričuvam dok su oni palili selo. Sa mnom su se nalazila još dva-tri seoska momčića i nekoliko dječaka. Rečeno nam je da tu stoku otjeramo u Duvno pred franjevački samostan. Kad smo došli kilometar-dva od grada, iznad sela se ponovno začula neka pucnjava. Vojnici koji su nas pratili, napustili su nas i rekli da nastavimo dalje sami, dok su se oni vratili.
Tri moja vršnjaka odvojila su se i krenula desno prema Eminovu Selu, dok sam ja krenuo lijevo u polje prema selima Letki i Vedašiću. Međutim Joko Stanić iz Luga, koji je čuvao fratarske ovce, krenuo je vidjeti zašto selo gori i što se događa. Na putu je susreo mene i pitao što se događa, na što sam rekao da su muškarci u selu pobijeni a sada pale kuće, ubijaju žene i što je ostalo živo. Raspitivao se o bratu Bariši, na što sam odgovorio da je izgorio skupa s mojim bratom i ostalima. Rekao sam da ne znam kamo ću sada, on mi reče da je najbolje s njim krenuti kod fratara da me negdje skriju, na što sam pristao. U grad smo ušli pored straže, kojoj Joko reče da sam i ja pastir pa smo tako došli u samostan.
Zapovjednik priznao zločin
Fratri su me ispitivali o tom nemilu događaju, a ja sam im sve ispričao kao što i sada činim. Fra Andrija Šoljić rekao je gvardijanu fra Sebastijanu Leski da odmah ide k njemačkom zapovjedniku, jer je njemačko zapovjedništvo bilo tu u samostanu, i pita zašto su pobili te nevine ljude, na što gvardijan reče da ne smije jer ga je maloprije vidio srditoga. Sutradan ujutro taj njemački zapovjednik susretne se s gvardijanom, koji ne htjede pozdraviti, što je ovomu bilo čudno. Zato on pošalje jednoga vojnika koji je govorio hrvatski jezik da ga upita: “Zašto niste pozdravili?” On mu na to odgovara: “Strah me i ne znam kako se zovem!” Na pitanje zašto, gvardijan odgovara: “U mojoj ste župi pobili dva najčistija hrvatska i katolička sela!” Zapovjednik veli: “Kako to da ti Hrvati i katolici dostavljaju hranu partizanima?”
Na to gvardijan odgovara: “Oprostite, to je sila jer oni dođu s oružjem uz ucjenu: hranu ili smrt. Da vaš vojnik dođe i to isto kaže, civil bi morao dati, a vi sudite kako hoćete.” Na zapovjednikov upit: “Jamčite li glavom da su oni čisti Hrvati?” gvardijan fra Sebastijan odgovara: “Ako mi ne vjerujete, imate hrvatsku vlast u gradu pa pozovite načelnika općine i ustaškoga zapovjednika. Ako budem lagao, pristajem da mi skinete glavu!” Pustio ga je natrag pa smo tu prenoćili. Ponovno zapovjednik dozove gvardijana pa mu rekne: “Izgleda da smo prevareni! U pravu ste, gvardijane, i ove zatočene, žene i djecu, odmah puštam i živo blago vraćam tomu narodu.” Nakon toga nas pastire pošalju da po gradu skupljamo stoku. Ovom izjavom zapovjednik je priznao da su oni pobili nevine ljude!
Divizija ”Princ Eugen” i Livanjsko-duvanjski odred
Ta prokleta njemačka divizija koja je ovaj strašan masakr učinila nad našim ljudima nosila je ime princa Eugena, a zapovjednik im se, koliko se sjećam, zvao Stefan, ali nisam posve siguran. Kasnije sam imao priliku razgovarati s jednim od vojnika koji mi je rekao njihovu četu i vod, ali sam zaboravio kako nisam zapisao. Partizanski odred koji sam spominjao zvao se Livanjsko-duvanjski, premda je iz Duvna u njemu bio samo jedan Hrvat, Franica Mašić, a svi ostali bili su Srbi iz Duvna, Ravnoga i Vukovskoga u kupreškoj općini pa ga je trebalo zvati srpskim odredom. U odredu je bilo i muslimana, a zapovijedao je Livnjak Mujo Latifić.
Nakon ovoga krvavog događaja mi preživjeli pokupili smo trupla i pokopali ih u zajedničku grobnicu. Toliko ih je bilo da su neka pokrivena snijegom ostala do proljeća. Tek su nam neki ljudi iz Eminova Sela, Mokronoga i Letke pritekli u pomoć, dok su drugi bili u strahu. Topljenjem snijega pokazala su se mrtva tijela od kojih su psi počeli trgati udove i nosati ih po selu. I njih smo pokopali u zajedničke grobnice. Taj je prostor vremenom ograđen zidom i bio popravljan u tri navrata. Neki su svojim bližnjima stavili i nekoliko kamenih križeva s natpisima. O tom tragičnom događaju znam toliko i ono što sam vidio svima svjedočim.”
Dostojno uređeno počivalište žrtava
Premda je ovim zločinom uništen cijeli naraštaj ljudi i osiromašen živalj dvaju duvanjskih sela, nikada se nitko nije očitovao za strašni zločin na sebe preuzevši odgovornost ili se ispričao za učinjeno nedjelo. Komunistička ih je vlast postavljenom pločom s popisom poginulih iz 1973. godine i godišnjim vijencem s petokrakom smatrala dijelom antifašističke borbe, potajno perući ruke od umiješanosti i skrivajući odgovornost za izazivanje i ucjenu. Uz pomoć iz inozemstva nakon Drugoga svjetskoga rata (tzv. Trumanova jaja) tadašnja vlast udovicama i siročadi pružala je određenu pomoć – onima koji su je, prema njihovoj procjeni, trebali, ali ne svima. Međutim većina od njih, kao i svi Hrvati Duvnjaci, držana je pod povećalom kao “opasni državni elementi”. Današnji potomci ubijenih ogorčeni su što se predstavnici njemačke vlade i vojske do danas nisu smatrali potrebnim ispričati ili dati novčanu nadoknadu oštećenima.
Naprotiv, Lužani navode da je 2004. godine njihovo selo posjetio bivši SS vojnik, tenkist.
Čuvši za taj zločin pravdao se da je u diviziju došao nakon tih događaja. Iz njegovih riječi znamo da je ranije za vrijeme komunističke vlasti dva puta pokušao doći, ali ga je tadašnja vlast vratila s granice. Nažalost, za ove osamdeset tri spaljene i ubijene nedužne žrtve ne znaju ni mnogi Duvnjaci. Svake se godine u lipnju nakon sv. Ivana Krstitelja slavi sveta misa za sve poginule. Kukušani i Lužani dostojno su uredili zajedničko počivalište žrtava, sagradili kapelicu, obnovili spomen-ploču s popisom imena žrtava i 2000. godine podigli veliki spomen-križ s natpisom: “Častimo pravednike – mučenike najslavnije, koji su u plamenu izgorjeli i vječnu slavu dobili, nebeskog dvora dvorani postali i trajno svjetlo svojim potomcima ostavili. Neka se njihova svjetiljka nikada ne ugasi!” Žrtvu njihovih života ni u kom slučaju ne smijemo prepustiti zaboravu, nego cijeneći obnavljati sjećanje na najvrjedniji dar za Domovinu, slobodu i buduća pokoljenja.
fra Mate Tadić i Ivan Protuđer
Objavljeno: Naša ognjišta (br. 4–5–6, str. 5-6), Lug-Poljica, 2016. godine
Sarajlije i Letka protiv Hajduka podijelili bodove u Koprivnici
20. travnja 2021. godine
Slaven Belupo i Hajduk podijelili bodove u Koprivnici
Nogometaši Slaven Belupa u 30. su kolu Hrvatski Telekom Prve lige remizirali s Hajdukom. Rezultat na koprivničkom Gradskom stadionu Ivan Kušek – Apaš bio je 1:1, a pogodak za našu momčad postigao je Krstanović.
Trener Tomislav Stipić nije mogao računati na kartoniranog Bogojevića, a u odnosu na pobjedu u Gorici napravio je samo jednu promjenu u prvom sastavu. Od prve minute na desnom je boku krenuo Bosec umjesto Apaua.
Prvu pravu priliku na susretu imao je Hajduk i odmah stigao u vodstvo. Dimitrov je u devetoj minuti glavom zabio za 0:1. Naša je momčad odgovorila preko Knolla u 24. minuti, no Kalinić je bio siguran. Isti je igrač pokušao glavom nedugo nakon toga. Rezultat je ostao isti. U 34. minuti Teklićev udarac s 15-ak metara završio je iznad grede, a udarac Jurića minutu kasnije pored. Knoll je okušao svoj udarac u 41. minuti iskosa s lijeve strane, no nije bio precizan. U posljednjoj minuti prvog poluvremena Slaven je imao svoju najveću priliku. Goda je već svladao glavom Kalinića, a onda je Todorović s crte obranio svoja vrata.
Prvu priliku u nastavku susreta imao je Hajduk. Umut je pucao snažno i neprecizno s 15-ak metara. U 55. minuti pokušaj Livaje iz daljine u korner je skrenuo Filipović. Nakon sat vremena igre naša je momčad odigrala lijepu kontru nakon koje Todorović ruši Knolla i dobija crveni karton. U 62. minuti Glavčić odlično gađa iz slobodnog udarca, ali Kalinić još bolje brani i spašava svoja vrata. U 66. minuti 1:1. Krstanović se najbolje snašao pred vratima Hajduka, kroz ‘šumu nogu’ poslao loptu u mrežu i izjednačio rezultat. U 90. minuti Lulić je opasno pucao iz slobodnog udarca, no Kalinić je opet bio na visini zadatka.
20. travanja 2021. – 30. kolo Hrvatski Telekom Prve lige
Koprivnica, Gradski stadion Ivan Kušek – Apaš
NK Slaven Belupo – HNK Hajduk 1:1 (0:1)
NK SLAVEN BELUPO: Filipović – Božić, Paracki, Prce (od 85. van Bruggen) – Bosec (od 62. Julardžija), Lulić, Bačelić Grgić (od 46. Mlinar), Glavčić, Goda – Krstanović, Knoll. Trener: Tomislav Stipić.
HNK HAJDUK: Kalinić – Todorović, Dimitrov (od 90. Jakoliš), Mujakić, Čolina – Jurić, Skorup (od 63. Ševelj), Teklić (od 75. Atanasov) – Livaja, Umut (od 75. Kačaniklić), Jairo. Trener: Paolo Tramezzani.
Suci: Damir Batinić (Osijek), Marjan Tomas (Osijek), Tomislav Keglević (Našice), Ante Čuljak (Zagreb).
VAR: Igor Pajač (Sv. Ivan Zelina), AVAR: Jerko Crnčić (Vrbovec).
Delegat: Žarko Čanađija (Bjelovar).
Kontrolor: Šime Bugarija (Bibinje).
Strijelci: 0:1 Dimitrov 9′, 1:1 Krstanović 66′
Žuti karton: Goda 53′, Mlinar 88′ (Slaven Belupo); Livaja 50′ (Hajduk)
Crveni karton: (Slaven Belupo); Todorović 60′ (Hajduk)
nk-slaven-belupo.hr
"Vrila" u Sarajlijama
10. prosinca 2020. godine
"Vrila" u Sarajlijama
Iako je jesen u početku bila poprilično suha i s malo padalina, od početka prosinca kiša gotovo ne prestaje. Rijeka Šujica se razlila po Duvanjskom polju, prometnice ispod naših sela su poplavljene vodom. Po brdima i u selima ispod Ljubuše provrila je većina "vrila", koja označavaju fenomen izbijanja podzemnih voda. Usljed obilnih kiša u duvanjskom kraju, kada se polje napuni vodom, a i okolne planine, dolazi do izbijanja vrela vode na mjestima na kojima to nije uobičajno.
Ako kiša produlji padati još koji dan, Tomislavgradu prijeti poplava, kakvu smo znali viđati prijašnjih godina. Snimili smo "vrila" u Sarajlijama, gdje su provrila poznata "vrila": "Pašluk", "Mamića buk", "Krstanovića buk" i "Lokvica" poplavivši cestu koja prolazi kroz mjesto. Na sreću nema veće materijalne štete.
Dani ponosa i slave!
14. kolovoza 2020. godine
Sarajlije pobjednik Općinske nogometne lige Tomislavgrad 2020. (foto)
Pred mnogobrojnom publikom večeras je na stadionu HNK Tomislav odigrano finale Općinske nogometne lige Tomislavgrad 2020. U seniorskoj konkurenciji igrali su Sarajlije i Mesihovina, a pobjedu je nakon izvođenja penala izborila momčad Sarajlija rezultatom 4:3. Regularni dio susreta završio je 1:1.
Treće mjesto izborio je Mrkodol koji pobijedio MZ Sjever/Mokronoge rezultatom 2:0.
Najboljim igračem i strijelcem ovogodišnje lige u seniorskoj konkurenciji proglašen je Ivan Krstanović Popo, a najboljim vratarom Matej Perković, također iz pobjedničke momčadi.
Čestitamo! Objavio je Tomislavcity.
Foto: Jerko Stanić
Nakon tri kišna dana voda preplavila Duvanjsko polje
Velike kiše koje na području tomislavgradske općine padaju ovih prosinačkih dana iznenadile su i najstarije mještane duvanjskoga kraja. Za Tomislavcity govore kako ne pamte da se suho riječno korito Šujice u samo dva dana napunilo tolikom vodom. Rijeka se izlila, a polje je poplavljeno.
Kako javlja portal omolje.com na mjernom mjestu vodostaja Ričine, na mostu ispod Omolja nedostaje nekoliko cm da se voda počne prelijevati preko mosta.
Zbog velike količine vode Ričina se izlila iz svog korita i poplavila polje nizvodno od Omolja. S pritokom Žugla, koja teče od Bukovice, dodatno se podiže razina vode i plavi okolno polje ispod Borčana. Zbog visokoga vodostaja u nekoliko kuća, koje se nalaze u neposrednoj blizini Ričine, voda je ušla u podrume, a na pojedinim dionicama ceste od Borčana prema Mesihovini ima dosta vode na kolniku pa se vozači mole vozači na oprez.
Nakon tri kišna dana voda preplavila Duvanjsko polje, razlila se ispred Kovačkog mosta.
Tomislavcity/Omolje.com/Tomislavnews