Fran Topić ponovno igrač Dinama

13.06.2025.godine

Fran Topić ponovno igrač Dinama

Daroviti mladi napadač Fran Topić, nekadašnji član juniorske momčadi plavih, vraća se u Dinamo. Topić je potpisao višegodišnji ugovor i tako se, nakon gotovo dvije godine izbivanja, vratio u Maksimir. Prošle sezone nastupao je zamostarski Zrinjski s kojim je osvojio naslov prvaka Bosne i Hercegovine.

Rođen je 20. ožujka 2004. u Zagrebu, prve je nogometne korake načinio još sa šest godina u Sesvetama, a u Dinamo došao u veljači 2022. U sljedećoj je sezoni, 2022/'23., bio najbolji strijelac juniorske HNL postigavši 20 pogodaka. 

Za prvu momčad Dinama upisao je 10 nastupa, debitirao u travnju 2022. u prvenstvenom dvoboju u Kranjčevićevoj gdje su plavi, na premijeri tadašnjega novoga trenera Igora Bišćana, pobijedili Lokomotivu s 2:1.

Pokriva gotovo sve ofenzivne pozicije, od desnoga krila, polušpice do napadača, član je mlade hrvatske reprezentacije.

S plavima je svojedobno u grupnoj fazi UEFA Youth League postigao pogotke u pobjedama protiv Chelseaja s 4:2 i Salzburga s 2:1. U ogledu protiv Chelseaja je, primjerice, asistirao petom za 1:0, a kasnije i sam zabio pogodak.

“Ponosan sam i sretan što sam ponovno dio najvećeg hrvatskog kluba. Dinamo je moj dom i velika je čast ponovno nositi ovaj dres. Zahvalan sam klubu na ukazanom povjerenju i prilici da ponovno budem dio ove priče. Dobro znam koju težinu nosi ovaj dres i kakvi su izazovi stavljeni pred nas te sam siguran da ćemo ih uspješno ostvarit. Jedva čekam da krene sezona i dat ću sve od sebe za momčad, klub i navijače." - izjavio je Fran Topić prilikom potpisa ugovora.

Dragi Fran dobro nam došao!

gnkdinamo.hr/fotografija: Mario Beljo

Uspon na Pločno posvetili svim poginulim i umrlim pripadnicima HVO-a

Nedjelja, 25. listopada 2015. godine

Za uspon na Pločno odabrali smo stazu koja počinje od crkve Sv. Ilije u Masnoj Luci, gdje smo se prije početka puta pomolili. Krenuli smo kružnom turom: Masna Luka, vrh Pločno i spust cestom, prema Jelinku i dalje do Blidinjskog jezera.
Budući da se uskoro bliži blagdan Svih Svetih, moram istaći da smo ovaj uspon na Pločno (najveći vrh Čvrsnice) posvetili svim poginulim i umrlim pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane. Zahvala planinarima iz planinarskog društva na urednim i markiranim stazama.

ZA DANE KRUHA UČENICI PO SARAJLIJE POSJETILI PEKARU „PAPIĆ“ U TOMISLAVGRADU

U sklopu obilježavanja "Dana kruha", 7. listopada 2016. godine učenici drugih razreda Osnovne škole Ivana Mažuranića, među kojima i učenici područnog odjela Sarajlije, sa svojim učiteljicama i učiteljem posjetili su pekaru "Papić" u Tomislavgradu.

Naselje Oplećani dobilo najmoderniju javnu rasvjetu

06.03.2024. godine

Naselje Oplećani dobilo najmoderniju javnu rasvjetu 

Žitelji Oplećana dobili su najmoderniju javnu rasvjetu na području općine Tomislavgrad. Ovih dana puštena je u rad novopostavljena led rasvjeta duž ove mjesne zajednice čime je završen višemjesečni projekt. Poslovi iz ovoga projekta povjereni su djelatnicima Marel Electrica, priključak struje za javnu rasvjetu uradila je (RJ Elektro Tomislavgrad). Radovi su efikasno obavljeni u relativno kratkom vremenu. Inače, završetkom ovog projekta postići će se značajno povećanje sigurnosti u prometu, smanjit će se svjetlosno onečišćenje i potrošnja električne energije, te poboljšati vizualna slika naselja. Znamo svi da je električna energija jako skupa te održavanje rasvjetnih tijela i energija koja se njima crpi predstavlja veliki teret za mjesne zajednice stoga ovaj projekt ima poseban značaj, naročito danas kad svjedočimo značajnom poskupljenju svih energenata. Važno je istaknuti kako LED tehnologija u javnoj rasvjeti implicira brojne pozitivne efekte. Ovaj projekt će donijeti značajne uštede električne energije te se očekuje kako će se troškovi održavanja rasvjete i električne energije smanjiti za 50 posto, a ova rasvjeta troši 80% manje električne energije u odnosu na klasične žarulje sa žarnom niti. Rok trajanja rasvjete je do 20 godina i ostvaruju tisuće sati osvjetljenja i traju do 50 puta duže nego klasična žarulja i niz drugih pozitivnih efekata. Realizaciju ovog projekta pomože Općina Tomislavgrad. Naime, poboljšanje infrastrukture u mjesnim zajednicama jedan je od ciljeva lokalne zajednice što se ogleda kroz konstantne potpore brojnim projektima. 

Valentina Akrap – ime je koje ćemo zasigurno još mnogo puta čuti u svijetu ženskog nogometa

Salzburg, 25. ožujka 2025.

Valentina Akrap – ime je koje ćemo zasigurno još mnogo puta čuti u svijetu ženskog nogometa

Fenomen hrvatske muške nogometne reprezentacije mnogi objašnjavaju jedinstvom domovinske i iseljene Hrvatske. Ponekad se čini da je iseljena Hrvatska neiscrpno vrelo nogometnih supertalenata.

Ali postoji i ženski nogomet u kojem također postoje talenti. Jedna od takvih je i Valentina Akrap, članica ženske ekipe U-20 Red Bull Salzburg.

Kada šesnaestogodišnjakinja igra za ekipu U-20 i pri tome čini prevagu u ekipi koju dovede do titule, to je vrijedno priče.

Tko je Valentina Akrap?

Valentina Akrap rođena je 9. prosinca 2008. u Austriji. Iako je odrasla u austrijskom nogometnom okruženju, njezino srce kuca za Hrvatsku, zemlju njezinih predaka. Njezin otac Ivan (Ikić) dolazi iz Sarajlija, općina Tomislavgrad, dok je majka Ivka iz Jajca.

Ljubav i strast prema nogometu primila je od starijeg brata Valentina, koji igra za FC Herta Wels Austria. Od malih nogu pokazivala je talent i strast prema nogometu, a prve korake napravila je u lokalnim klubovima u Austriji, gdje su njezine vještine brzo primijećene. Ubrzo je prešla u akademiju Red Bull Salzburga, gdje je prošla kroz mlađe selekcije te svojim trudom i talentom postala ključna igračica U-20 ekipe.

Uspon prema vrhu

Svojim impresivnim igrama i liderskim sposobnostima Valentina je postala kapetanica ekipe. Sezona 2024/2025. bila je izuzetno uspješna za nju i njezinu ekipu – pod njezinim vodstvom U-20 Red Bull Salzburg osvojio je titulu. Presudni trenutak dogodio se kada je Valentina postigla odlučujući pogodak glavom protiv snažne ekipe LASK Linz, osiguravši trofej svojoj ekipi. Ovaj trofej poseban je jer je Red Bull Salzburg po prvi put formirao žensku akademsku ekipu, a Valentina i njezine suigračice odmah su ispisale povijest.

Valentinina ljubav prema Hrvatskoj

Unatoč tome što je rođena i odrasla u Austriji, Valentina nikada nije dvojila oko izbora nacionalne selekcije. S ponosom je prihvatila poziv u hrvatsku U-17 reprezentaciju, za koju je do sada odigrala 9 utakmica. Svako okupljanje nacionalne selekcije za nju je prilika da pokaže svoju strast i posvećenost domovini svojih roditelja.

Stil igre i budućnost

Valentina se ističe iznimnom tehnikom, pregledom igre i sposobnošću postizanja ključnih pogodaka. Kao kapetanica pokazuje liderske vještine, a njezina energija i borbenost čine je neprocjenjivim dijelom svake ekipe. Stručnjaci smatraju da bi u idućim godinama mogla napraviti iskorak prema seniorskoj razini, a možda čak i ući u sastav hrvatske A reprezentacije.

S obzirom na njezinu predanost, talent i dosadašnje uspjehe, Valentina Akrap ime je koje ćemo zasigurno još mnogo puta čuti u svijetu ženskog nogometa.

Tekst preuzet s portala Tomislavcity.

USKRNA ČESTITKA NAŠEG JOZE SLADOJE I OGRANKA HDZ-a IZ MUNCHENA

Stigla nam je i čestitka iz Munchena od Joze Sladoje i HDZ-a ogranak Munchen.

U MŰNCHENU ODRŽANA 2. DUVANJSKA NOĆ

U MŰNCHENU ODRŽANA 2. DUVANJSKA NOĆ

Djeca tuđine

25.02.2024.

Djeca tuđine

Šetaš svoje sjene po zalascima tuđeg sunca, na obalama velike, mutne rijeke.

Prizivaš bezbrižnost bosonog djetinjstva uz bistru rječicu, uprkos tome što je presahla i ona i djetinjstva naša.

Živiš u dalekoj zemlji, kao iz bajke,

okružena dvorcima sazdanim za neke druge princeze.

Uzdasima svojim često na nebu zvijezde gasiš.

I ništa se ne ohladi tako jako kao naše ugašene zvijezde.

Grlim tvoju samoću,

baš kao što i ona mene prigrli, neočekivano, snažno, iznutra.

Na istim oblacima iste snove snivamo, svak na svom jastuku prepunjenom paperjem sjete.

Sad znamo koliko je život nepravedan za sanjare.

Velike rijeke nikad ne presušuju.

Sa sobom nose tešku mutnoću.

Majna nikad neće biti bistra kao naša Šujica, niti ćemo mi više biti tako nevini kao kad smo krstili naša prva kupanja u njoj.

Naše grijehe neće sprati Majne, Rajne ni Save, mi smo dica krštena vodom ponornice male.

Da...prijatelju moj,

jednom će umrijeti tuđina u nama,

rađajući se u našoj dici.

Do tada gledat ćeš kako tvoje sjenke nepovratno plove, velikom, mutnom rijekom, a u zalascima tuđeg sunca svoje davno ugašene snove.

Ante Mišić Vabec

Opet Juka ispod Kuka gazi sve pred sobom!

Zadar, 15.02.2025.godine

Opet Juka ispod Kuka gazi sve pred sobom!

Večeras je u dvorani Krešimir Ćosić u Zadru pod okriljem FNC organizacije naš Duvnjak MMA borac Jure Jurič opet, naravno u prvoj rundi, svladao srbijanskog borca Jovana Pešića.Jure je deset sekundi prije kraja prve runde ugušio protivnika. Imao je dominantnu poziciju gdje je četri minute držao protivnika u parteru na podu. Nakon dobrih udaraca laktom, Jurič se prebacio na stranu i napravio gušenje arm triangle zahvatom, gdje Srbinu nije bilo spasa i zatražio je predaju. Ovo je druga profesionalna borba našeg Jure. Podsjetimo, u Schwechatu, kraj Beča, Jure je prošle godine, također u prvoj rundi, svladao Edina Hrstića iz Bosne i Hercegovine. Jure je zadnjih mjesec dana proveo na Tajlandu među elitom MMA sporta gdje se pripremao s Aleksandrom Rakićem poznatim UFC borcem. Prije toga su bili u Vitezu gdje su bili pozvani od Roberta Soldića koji je organizirao kamp za trening. Po završetku borbe Jure je ovu pobjedu posvetio svojoj tetki Ljubici koja prolazi kroz teške životne trenutke….–Drži se tetka, VOLIM TE! –Pozdrav za sve moje navijače i za moj Tomislavgrad kojeg uvik nosim u srcu.

Tekst prenijet sa portala Tomislavcity i Index.hr

Uoči Ivanjdana u Sarajlijama pale se svitnjaci

Svaka katolička obitelj u Sarajlijama uoči Ivanjdana palila je svitnjak, obično od stare slame. Svi članovi obitelji okupili bi se oko svitnjaka, djeca bi preskakala preko vatre-svitnjaka. Takav običaj u Sarajlijama ostao je i do danas.

Snježno nevrijeme pogodilo je u četvrtak i petak Sarajlije i duvanjski kraj

Snježno nevrijeme pogodilo je u četvrtak i petak (05 i 06. 03.), Sarajlije i duvanjski kraj, a probleme je otežavao jak vjetar koji je nosio snijeg i stvarao metarske nanose zbog čega je bilo teško čistiti prometnice.

Kiša Ljubavi, Ante Miškić Vabec

13.02.2024.godine

Čovjek za velike utakmice

Čovjek za velike utakmice

Uz 30. rođendan Marija Pašalića

"Zapravo je nevjerojatno to koliko su se Hajdukovi navijači identificirali i povezali s njim u tako malo vremena koliko je trajao u splitskom klubu. Mario Pašalić svojim je karakterom, ponašanjem, igrama i skromnošću ušao pod kožu svim Hajdukovim navijačima jer je personifikacija svega onoga što prosječan navijač traži u svom idolu. A čega je u Hajduku već tako dugo toliko malo.

 Reprezentacija je specifična priča u kojoj je Mario morao i krvariti i rudariti i pregristi i prešutjeti da bi se izborio za poštovanje i status koje danas ima. Iako je debitirao još kao 19-godišnjak kod Nike Kovača u jesen 2014., često je guran u stranu zbog igrača i ‘projekata’ koji ni blizu nisu napravili karijeru kakvu je on napravio. S druge strane, imao je ‘peh’ da je vezni red hrvatske reprezentacije bio prenapučen uistinu sjajnim igračima poput Luke Modrića, Ivana Rakitića, Marcela Brozovića, Matea Kovačića i nije mupreostalo drugo nego čekati. I načekao se.

 Otpao je u zadnjem krugu za SP 2014., a ozljeda leđa odnijela mu je EP 2016. Kod Ante Čačića bio je u drugom planu iz poznatih klubaško-trgovačkih razloga, pa iako je bio standardan i u Monacu i u Milanu i u Spartaku, kroz čitav njegov dvogodišnji mandat i 25 utakmica dobio je čitavih pet minuta u jednoj, i to u Čačićevoj zadnjoj.

 Dalić ga je neugodno iznenadio kad mu je na listi putnika za Rusiju 2018. pretpostavio tri godine starijeg Filipa Bradarića i isto mu je trebalo poprilično vremena da ga ‘doživi’ i shvati što sve u njemu ima. A kad se to dogodilo, Mario Pašalić postao je jedna od ključnih figura hrvatske nogometne reprezentacije.

Ako vam se ne čini da je tako, možda će vas ovaj podatak razuvjeriti: u zadnjih 47 utakmica hrvatske nogometne reprezentacije, od one osmine finala EP protiv Španjolske 2021., Mario Pašalić nije nastupio samo u — jednoj. U prijateljskoj protiv Sjeverne Makedonije, i to zbog toga što slavio pobjedu u finalu Europa lige s Atalantom.

Nitko, pa ni Modrić, u tom periodu nije ubilježio više nastupa u hrvatskom dresu. Istina, mogao je igrati više minuta, neke je utakmice morao početi u prvih 11, a ne na klupi, ali Hrvatska se danas, baš kao ni Atalanta, bez Marija Pašalića ne može zamisliti. I Gasperiniju i Daliću dođe kao džoker za bilo kakav problem. Što ponekad nije pošteno prema njemu jer ga stavlja u situacije da igra minute ili pozicije koje ne zaslužuje, ali samo potvrđuje koliko je velik i nogometaš i čovjek.

A Mario, tip kakav jest, uvijek prihvaća i odrađuje što god se od njega traži. I uvijek kad dobije priliku — bilo to 30, 90 ili 120 minuta — spreman je i fokusiran i motiviran. Zato ga je svaki trener koji ga je vodio — i obožavao. Mario Pašalić savršen je lik za svaku svlačionicu. Može igrati gdje god ga staviš, može igrati koliko god ga staviš. Šuti, radi, zabija, asistira, zatvori, pokrije, oduzme, vrati. Nasmije se, digne palac i ide dalje.

'Za Hrvatsku i za Hajduk mi ništa nije problem, da traže bio bih i vratar'.

Puno mi je puta palo na pamet kako bi se njegova karijera razvijala da s 18 godina nije odbio transfer u Cataniju. I što više razmišljam, sve sam sigurniji da ništa drugačije ne bi ispalo nego kako je ispalo. Možda bi put bio različit, možda bi klubovi bili drugi, ali ovako ili onako — Mario Pašalić bi uspio. Jer njegov karakter, njegova upornost i njegova klasa uvijek bi i svugdje pronašli način baš kao što su ga pronašli i u Splitu i u Elcheu i u Monte Carlu i u Milanu i u Moskvi i u Bergamu i u reprezentaciji.

Mario Pašalić je tip zbog čijeg uspjeha vam mora biti toplo oko srca. U nedjelju, kad ugasi svjećice na svoj 30. rođendan, može se s ponosom okrenuti i pogledati ne samo dokle je došao, nego i na koji način je onamo stigao. Od dječaka iz Kaštel Gomilice koji se u jednom trenutku borio za život, do nogometaša za velike utakmice i neokaljanog čovjeka čijem se svakom uspjehu toliko ljudi veseli, pjevušeći:

'Dok svira radio Pašalić Mario…"

Izvor: Bernard Jurišić, Telesport.hr

Umjetnost crtanja po ‘zidovima' Sarajlija: Sportski grafiti

Hrvatska nogometna reprezentacija dobila je novi oblik podrške za nastupe na Europskom prvenstvu u Francuskoj. Ogroman grafit s prikazom hrvatskog povijesnog grba i natpisa "Uvijek vjerni", osvanuo je u Sarajlijama na trafostanici, tik uz grbove vodećih hrvatskih klubova Hajduka i Dinama, uz prigodnu poruku 'Uvijek vjerni!'

Spomen na Pomen

Da se nikad ne zaboravi.

U SPOMEN : Jozo Mašić (+ 9. siječnja, 2017.)

Tomislavgrad, 09. siječnja 2024. godine

U SPOMEN : Jozo Mašić (+ 9. siječnja, 2017.)

Na današnji dan, 9. siječnja, 2017. godine, preminuo je duvanjski književnik, profesor Jozo Mašić iz  sela Sarajlija.  na obljetnicu njegove smrti prof. Ivan Baković, predsjednik DHK Herceg-Bosne, objavio je na svom FB profilu Jozi Mašiću-Dankiću u spomen, koji prenosimo.

„Ljudi su poput ptica: izlegu se, prolete, polete, lete, lete…, spuste se na neku granu, proskakutaju po zemlji, a onda nestanu bez jednog, bez oba krila i u ustima (u kljunu) im ostane pokoje zrno ječma ili pšenice, a oni zakovrnu glavama i – nestanu. Ptice su kao ljudi: rode se, prohodaju, proskakuću, penju se na stijenje, na litice, na drveća i na koncu skončaju na nekoj kamenoj ploči, u rascjepu ili na grani.“

Tilo u Navijala, duša u Diku Nebesku

O jednoj promociji bez autora, o želji, slutnji i žurbi, o ljudskom htijenju…

Jozi Mašiću Dankiću u spomen

Slutio je Jozo skori kraj… Pobolijevao je zadnjih godinu i pol. Bio po bolnicama. Pobolijevao, ali bilo je nade. Da je stvar ozbiljna naslutio sam početkom studenog 2017. kad me nazvao i zamolio da mu Marko Tokić i ja napišemo recenziju za novu knjigu priča, a napisat će i Mate Kovačević – i da požurimo. Da piše, znao sam, rekao mi je. Poneku od tih priča se dalo pročitati u Svjetlu Riječi.

Na Dušni dan stiže e-poštom rukopis Ljudi i tica i uz njega poruka: „Dragi rodijače, evo ti rukopis, a Ti znaš što ti je činiti…! Pozdrav Tebi i Tvojima – Jozo Mašić.“ (Otkad se poznajemo nismo se imenom zovnuli, nego „rodijače“, učvršćujući tako rodbinske i prijateljske veze.) Dakle, „Dragi rodijače, evo ti rukopis, a Ti znaš što ti je činiti…!“ A činiti je bilo proslijedi Marku rukopis i dajte recenzije što prije.

Na poziv Matice hrvatske Tomislavgrad 11. studenog u KIC-u gostujemo u ime Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. Pita Jozo je li gotova recenzija! Marko obećava završiti do utorka, probija rok i šalje u srijedu. Početkom prosinca tražim od Joze tjedan dana vremena kako bih iz rukopisa „iščistio“ tehničke pogreške kojih ima poprilično u tekstu. „Nema vremena, rodijače. Knjiga je već na prijelomu.“ Slutio je Jozo…

Čujemo se na Božić i uz čestitku vijest: promocija knjige 3. je siječnja u Duvnu. Na Novu godinu se opet čujemo, veli da je u bolnici u Livnu, stanje se pogoršalo, ali „U utorak ujutro me puštaju iz bolnice i dolazim na promociju.“ U utorak (3. siječnja) snijeg, nevrijeme duvanjsko. Kako ću do Duvna… U podne zove Mate Kelava ne može dobiti Jozu, mobitel mu isključen, nevrijeme, da odgodimo promociju… Rodijak Ivan Papić javlja Ljubin broj mobitela. Zovem, javlja se Jozo Ćavar koji je svih ovih dana bio uz Jozu i Ljubici pri ruci. Predlažem odgodu ako je izgledan Jozin oporavak. Nakon desetak minuta poruka iz Livna: „Jozina je želja da promocija bude večeras… bez njega…“ Kratak dogovor s Matom Kelavom, s Jakovicom, Marko i Antun kreću autobusom iz Mostara. Bit će promocija… Nitko ne izgovara, svi osjećamo kao da ispunjavamo posljednju Jozinu želju.

Puna dvorana županijske Skupštine u Duvnu. O knjizi govore profesori Marko Tokić, Antun Lučić i ja. Fra Gabro u ime nakladnika (Naših ognjišta) i u Jozino ime zahvaljuje svima i govori o tom kako je Jozo požurivao da knjiga što prije bude tiskana. Slutio je Jozo…

Nastupaju Pjevački zbor i Mješoviti orkestar Matice hrvatske Tomislavgrad, Framaši pjevaju Jozinu pjesmu „Odabrani“, Sarajlijani pjevaju gangu i bećarac, Bogdo gusli. Atmosfera ugodna, topla, duvanjska. Samo autora nema s nama… ali on je, kako reče Marko, bolno nazočan večeras. Iza promocije Ljuba sa suzama u očima priča koliko se Jozo radovao večerašnjoj promociji, inzistirao kod liječnika da ga puste, ali pritisnut bolešću i on je morao priznati da ne može doći…

U četvrtak se telefonski čujemo s Jozom, zahvaljuje na sudjelovanju u predstavljanju knjige. Pokušavamo ga ohrabriti, ali…

U ponedjeljak 9. siječnja, nedugo iza Mise zadušnice za pok. Dragana Šimovića (zar ga već deset godina nema?), stiže vijest koju se očekivalo a nadalo da ne će doći: Umro je Jozo…

U ponedjeljak se Jozina duša vinula u Diku Nebesku ususret Stvoritelju u kojeg se Jozo do posljednjeg trena uzdao, a u utorak 10. siječnja 2017. njegovo tijelo položeno je u Navijala, u kojima se od davnina ukapaju Lučani-Sarajlijani, a tu su ukopani i neki od likova iz njegovih priča. U Navijala koja se u njegovoj zadnjoj knjizi Ljudi i tice spominju čak sedamnaest puta. „Jedno je tek istinom utvrđeno: tamo ćemo svi, u vrh ili u dno groblja, po sredini ili s kraja.“ Samo tice toga dana nisam vidio. A nije ih bilo ni očekivati na onakvoj ljutoj duvanjskoj studeni…

Daleko su Navijala, obdan brdom, obnoć dolom,

preko sedam teških zala, malo tugom, malo bolom.

Daleko su Navijala, gdje se zemne sjeni luče,

ljubim smrti trepavice, ona zlatne nosi ključe.

Preko vode, preko kala, smrt je gladno zavijala,

slijeće jato crnih vrana na grob ukraj Navijala.

Tekst objavio: prof. Ivan Baković

Legenda HNL-a završila karijeru: "Hajduk mi je ležao, mogao sam u Englesku, a još nisam gotov s nogometom"

12. rujan 2024. 

Legenda HNL-a završila karijeru: "Hajduk mi je ležao, mogao sam u Englesku, a još nisam gotov s nogometom"

Nekadašnji napadač Zagreba, Dinama, Lokomotive, Rijeke, Zadra i Slaven Belupa okačio kopačke o klin

Stigao je i taj trenutak, Ivan Krstanović u 42. godini odlučio je skinuti kopačke, završiti karijeru! Gotovo je, popularni Krle više neće igrati natjecateljski nogomet. Prošle sezone potpisao je za Karlovac, još malo produžio karijeru, ali ljetos je ta priča s gradom na četiri rijeke bila stavljena ad acta. I to je bilo to....Treći najbolji strijelac u povijesti HNL-a (123 pogotka) poručio je da više neće igrati.

- Gotovo je gotovo, dosta igre!

Stigla diploma

Ali nije dosta nogometa...

- Stigla je diploma, završio sam na HNS-ovoj Akademiji za trenersku A licencu. Vidjet ćemo što će biti dalje, hoće li se što otvoriti. Još ništa ne znam... Imam diplomu, imam licencu, polako.

Petog dana mjeseca siječnja iduće godine Krstanović će napuniti 42 godine. Najbolji strijelac u povijesti je Davor Vugrinec s velikih 145 golova.

- Zabio sam 123 gola u HNL-u, Igor Cvitanović je na 126. Malo mi je žao što ga nisam stigao i prestigao. Valjda je tako trebalo biti, idemo dalje. Nema veze, napravio sam dovoljno u karijeri. Mogu biti zadovoljan. Dolaze mlađi, neka igraju, život ide dalje.

Priča nam ikona HNL-a kad je počeo igrati ozbiljan nogomet.

- Počeo sam ozbiljno igrati s 25 godina kad sam došao u Zagreb, od tada sam napravio vrhunsku karijeru. S obzirom na to kad sam krenuo, mogu biti prezadovoljan. Igrao sam prije dolaska u Zagreb u Posušju, ali prije toga sam igrao niže lige, počeo sam igrati Premier ligu BIH u Posušju s 23 godine. Sve prije toga je bio niži rang, županijske lige.

Nikada u inozemstvu

Krle je zabijao golove u dresovima Zagreba, Dinama, Lokomotive, Rijeke, Zadra i Slaven Belupa. Nikada nije otišao u inozemstvo.

- Bilo je prilika, kad sam bio u Dinamu, imao sam ponudu Sheffileld Wednesdaya, ta je bila ozbiljna. Sve sam dogovorio, ugovor je bio na tri godine, ali nisam mogao dobiti radnu dozvolu. Nisam igrao u reprezentaciji, tada su takvi igrači teško dolazili u Englesku, radna dozvola je bila veliki problem. Imao sam još nekih ponuda, ali bio sam zadovoljan u HNL-u, imao sam dobre uvjete. Ako je čovjek skroman i normalan, može se normalno živjeti. Ako si budala, malo će ti biti i pet milijuna eura. Gdje sam god igrao, bilo mi je dobro. Zapravo, bilo mi je predivno. Imam prekrasne uspomene iz karijere.

Priča nam da je na Akademiju krenuo 2018. godine, prvo je položio za B licencu, sad za A...

- Možda me sad netko zovne za pomoćnika... Imao sam već nekih razgovora, imam nekih opcija. Ništa nije sigurno dok se ne riješi, zar ne? Ali ono što radiš, to moraš voljeti. Ako startam nešto raditi, bio trener, skaut, direktor, radit ću to iz ljubavi, zato što to volim. Ne mogu raditi reda radi, da dobijem plaću, a da me to ne zanima... Ne, to ne dolazi u obzir. Takav sam od malih nogu. U karijeri sam uvijek navikao gristi, uvijek sam bio uporan. Tako da koji god posao budem radio, prema njemu ću se odnositi s ljubavlju i emocijama.

Lijepe uspomene

Sjetili smo se i onih njegovih jedanaesteraca koje je tako uspješno pretvarao u golove.

- O da, to su bile jako lijepe uspomene. Zabio sam ih preko trideset, a u karijeri sam promašio samo dva! Jedan je bio protiv Lokomotive kad sam igrao za Zadar, Sluga mi je obranio. Protiv Šibenika sam promašio cijeli gol. Bila je kiša, loše vrijeme, nekako je otišla preko noge. Sve ostale sam zabio.

Inače, Krstanović je bio jedan od prvih igrača u HNL-u koji je onako, malo zastao pred izvođenje jedanaesteraca, ali sve u pokretu, pogledao gdje je vratar i onda pospremio loptu u mrežu.

- Je, je tako je bilo, bio sam jedan od prvih koji je tako izvodio jedanaesterce.

‘Krvnik‘ Bijelih

Hajduku je zabijao najviše, čak 19 puta! Je li mu Hajduk bio poseban motiv?

- Ne, nije... Ja sam se isto pripremao za svaku utakmicu. Na kraju se ispostavilo da mi je Hajduk najbolje ležao. Nisam nikad protiv Splićana imao neki posebnu inspiraciju, nisam nikad rekao “e, sad ću protiv Hajduka igrati najbolje što mogu i zabiti”. Tako se jednostavno poklopilo. Najteže mi je bilo protiv Osijeka, protiv njih sam dao najmanje golova, oni mi nikad nisu ležali. Nakon Hajduka, najviše golova sam dao Istri i Rijeci. U Dinamu sam isto dobro igrao... Ma, baš mi je u svakom klubu bilo super. Uvijek sam davao svoj maksimum, negdje sam bio malo bolji, malo lošiji, ali držim da sam svuda ostavio trag. Ne samo kao nogometaš, nego i kao osoba. Nigdje nisam zatvorio vrata, ostao sam u dobrim odnosima sa svakim klubom u kojem sam bio.

Igrao je Krle i Ligu prvaka s Dinamom i postigao je pogodak.

- Zabio sam Dinamu iz Kijeva, bio je jedanaesterac skrivljen na meni u zadnjoj minuti sudačke nadoknade.

Pa kad smo već kod Dinama i Hajduka, kako će završiti derbi u petak?

- Mislim da je Dinamo u puno boljoj formi, bolje igra. A i vidimo što se događa oko Hajduka. Dinamu dajem prednost, ali derbi je uvijek derbi, ako Modri ne budu na visokoj razini, bit će za njih problema - zaključio je Krstanović.

Izvor: sportske.jutarnji.hr Davorin Olivari Objavljeno: 12. rujan 2024.

Ukupna pobjednica Lino višebojca naša Marija Krstanović

U petak, 26. veljače u Gradskoj športskoj dvorani u Tomislavgradu održan je Lino višebojac koji je okupio 1.310 učenika!

Spomen na Pomen 2016

U nedjelju 24.7.2016 godine, na groblju Pomen u župi Doljani, služena je sveta misa koju je predvodio doljanski župnik fra Ivan Pervan uz koncelebraciju don Ivana Marijanovića iz Stupara za sve poginule na Pomenu.

Noć za dan

Noć za dan

Dok mi oko daljinama žeđa,

a srce prazninama duše plovi.

Ispaštam grijehe i baštinim ponos pređa,

Tuđina me rastače, a u domaji rastu klinci novi.

Ulicama mojim sjećanja streme.

Odavno tražim noge bose i dječja lica.

Za zrno veselja dajem tuge breme

i gavrana crna za jato lastavica.

Mijenjam zimu života za proljetni dan.

Dat ću smrtnu tamu za jedan sunčev zrak.

Nek me isprati netko na počinak u vječan san.

Samo da svane zora i otjera mrak.

Vinko Radoš